„TAMO GDE JE ROĐENA SRBIJA“: Potresna priča igumana Đurđevih Stupova za Kurir o zavetu Stefana Nemanje koji je promenio istoriju
Dodajte Kurir u vaš Google izborManastir Đurđevi Stupovi smešten na brdu iznad Novog Pazara u srcu srednjovekovne države Raške, predstavlja jedan od najvažnijih simbola srpskog identiteta, državnosti i vere. Njegova uloga u srpskoj kulturi i narodu je višeslojna i traje više od osam vekova.
Ekipa Kurira boravila je u aprilu u poseti manastiru Đurđevi Stupovi, gde nas je ugostio iguman Gavrilo. Kada govorimo o manastiru Đurđevi Stupovi, ime protosinđela Gavrila (Marića) je neodvojivo od savremene istorije ove svetinje. On se smatra ključnom figurom koja je udahnula novi život "Stupovima" nakon vekova tišine i propadanja.
Carska lavra i kraljevski manastir
Upravo je igruman Gavrilo predvodio prvu grupu monaha koja se uselila u tek izgrađeni konak, čime je manastir prestao da bude samo istorijski spomenik i ponovo postao aktivno duhovno središte.
- Đurđevi Stupovi kao carska lavra i kraljevski manastir Stefana Nemanje prva su vladarska zadužbina srpskog župana, koji je tu titulu primio 1166. godine. Tik ovde ispod manastira, sa pogledeom na prelepu Deževsku dolinu, podno planine Golije. To je bilo mesto koje je bilo središte Nemanjića. Ovde blizu, u zaseoku Mirčići je rodno mesto Svetoga Save. Stefan Nemanja je ispunio reč i obećanje koje je imao prema ličnom molitvenom zaštitniku i saborcu u svim bitkama Svetom velikomučeniku Georgiju. I kada je bio oslobođen iz zarobljeništva, a bio je zatočen u pećini ispod staroga grada Rasa i gledao je na ovaj potez gde su Đurđevi Stupovi.
- Tada je dao reč, da ako bude izašao živ iz zarobljeništva da će tu podići manastir i posvetiti ga Svetom Georgiju. To nije legenda, ni anegdota, nego pisani dokumenti koji su iza sebe ostavili njegovi sinovi Sveti Sava i Stefan Prvovenčani kada su opisivali život svoga oca - govori za Kurir u konaku manastira Đurđevi Stupovi iguman Gavrilo i nastavlja da nam drži malu lekciju iz istorije:
- Stefan Nemanja pre toga bio je udeoni knez u Toplici i tamo je podigao dve crkve kao oblasni vladar, crkvu Svetog Nikole u Kuršumliji i Bogorodičinu crkvu. I to je bio razlog zašto su ga braća pozvala ovde u Ras i zašto je tamo zidao hramove. Graničio se sa Vizantijom, imao bliske odnose sa njima, dok su njegova braća bili više naklonjeni Ugarskoj. I to je bio razlog Nemanjinog zatočenja. Ali, kada je dobio podršku naroda i kada postao veliki župan ovde je sazidao prvu svoju zadužbinu Đurđeve Stupove 1171, dok je crkva oslikana 1175. To je godina kada je rođen Sveti Sava i on je ovde sticao svoja prva duhovna iskustva i korake.
Manastir porušen do temelja 1689.
Nije samo Stefan Nemanja vezan za manastir Đurđevi Stupovi, već i njegovi unuci srpski kraljevi Dragutin i Milutin.
- Manastir je bio sačuvan sve do 1689. godine kada je porušen u austrijsko-turskom ratu. Nemanjići su imali uticaj do 1282. kada je u Deževi kralj Dragutin predao vlast svom bratu Milutinu i povukao se sa prestola u Srem. Milutin tada počinje da vrši uticaj na prostor Kosova i Metohije, zida svoje zadužbine manastire Banjsku, Bogorodicu Ljevišku, Gračanicu... Ukupno za 40 godina vladavine isto toliko zadužbina.
Važna duhovna svetinja Srba u ovom kraju je i crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, iznad Novog Pazara, koja je najstariji spomenik crkve arhitekture.
- Državno upravno sedište je Deževa, a crkveno upravno sedište bila je Petrova crkva, drevno zdanje, koje je sticajem okolnosti pod našom ingerencijom. Tu je bilo i sedište episkopa raških, a poslednji episkog koji je stolovao u Petrovoj crkvi bio je Simeon. Otomani koji su došli na ove prostore 1455. rekli su mu da potraži neko drugo mesto odakle će upravljati mitropolijom i on se odlučio na lokaciju selo Lukocrevo, odnosno Varevski krš, naselje Varevo. U tom mestu je živeo kosovski junak Relja Krilatica, ili u narodu poznat kao Relja od Pazara.
- I Relja je na svom imanju imao porodičnu crkvu posvećenu svetom Varvari, a tu je episkog proširio i napravio konake. I tu su stolovali episkopi raški od 1526. godine u manastiru Svete Varvare, sve do 1689. kada su u austrijsko-turskom ratu porušeni srpski manastiri Đurđevi Stupovi, Sopoćani i Svete Varvare, kao i stari grad Ras i srednjovekovno Trgovište. Sve su to lokaliteti koji se nalaze na listi svetske kluturne baštine od 1979. UNESKA, koji je osnovan godinu dana ranije.
Obnova se čekala 300 godina
Đurđevi Stupovi bili su devastirani vekovima.
- Manastir je preko 300 godina bio napušten. Tek dolaskom monaha iz Sopoćana 2000. godine krenula je uporedo obnova manastira Đurđevi Stupovi pod sloganom "Obnovimo sebe, obnovimo Stupove". Baš iz razloga da materijalnu treba da prati u duhovna obnova. Nemerljiv dopinos dali su sportisti i manastir se svih ovih godina obnavlja, crkva je privedena nameni, služi se liturgija svakodnevno. Imovina manastira je uvećana, što otkupom zemljišta, što restuitucijom, odnosno povraćajem.
- Radi ekononomsko održivog razvoja bazirali smo se na voćarstvo i vinogradarstvo, koje nam baš lepo napreduje. U početku smo mislili samo za naše potrebe, ali kada smo videli da imamo solidne potencijale i da smo osvajali silne medalje na evropskim takmičenjima što se tiče vina, onda smo odlučili da proširimo kapacitete. Uz podršku prijatelja otvorili smo vinariju "Stupovi", hvala Bogu sve ide lepo i blagosloveno.
Urađen je manastir, napravljen je konak kao lep prijem za goste.
- S proleća nam svaki dan dolaze dečije ekskurzije i ovde vrvi od dece. Udarno je u aprilu i maju. Manastir je od velikog značaj, uz Sopoćane i Petrovu crkvu. Arhitektura je ono što izdvaja manastir Đurđevi Stupovi, jer je Stefan Nemanja po prvi put objedinio dva stila, romaniku i vizantiju. I taj stil je natvan raški stil, u kojem su zidani ostali manastire poput Studenice, Sopoćana, Gradca... Fresko slikarstvo nas izdavaja, stvarno su jedinstvene. Ima šta ovde da se vidi.
Neizostavni deo kulturnog nasleđa ovog kraja je i Novi Pazar.
- Sam grad Novi Pazar vrvi od spomeničkog nasleđa islamske kulture kao što su Stara čaršija, bedemi, kula, Altun-alem džamija... Ima tu mnogo šta da se vidi. Veliki napor ulaže država i ministarstvo turizma, da se unapredi infrastruktura. Drago nam je da se to prepoznaje, jer osnovni brend grada Novog Pazara su verski objekti. Dosta to napreduje na radost svih.
Zajednički put do džamije i crkve Svete Varvare
Nešto vrlo zanimljivo desilo se u avgustu 2025. kada je iguman Gavrilo bio prvi donator za izgradnju puta do džamije u selo Lukocrevo, ali i do manastira Svete Varvare, što je pokazatelj ljubavi i razumevanja u jednoj višenacionalnoj sredini.
- Sticajem okolnosti ta informacija je došla u medije od mog prijatelja, gospodina efendije Džemila Destanovića. Njegova nadležnost je ta džamija u selu Lukocrevo i mi delimo zajednički put. Interesantno, poviše džamije žive Srbi, tamo imamo i dva pravoslavna groblja, staro i novo, kao i velike šume koje su u vlasništvu manastira Đurđevi Stupovi. Odatle se snabdevamo za ogrev i mi, i manastir Sveta Varvara. Tako da nam je svima u interesu bilo da se izgradi put - rekao je iguman Gavrilo i nastavio:
- Džemil mi je saopštio da je završio sve što se tiče infrastrukture i izgradnje džamije i da je ona privedena nameni, ali da je ogromna prašima i blato oko nje, zavisi od vremenskih uslova, da prozor ne može da se otvori. I da nema vremena da čeka zakonske procedure, jer se radi o seoskoj sredini, a grad ima prečih stvari da rešava što se tiče putne infrastrukture. I Džemil mi je rekao da bi krenuo u neku akciju prikupljanja sredstava. Kazao sam mu da ćemo mi prvi dati skroman doprinos, da se solidarišemo sa njim. I on je to publikovao, objavio na društvenim mrežama i tako je to odjeknulo u javnosti kao neka senzacionalna vest.
- Za nas je to redovan i normalan život koji mi imamo sa lokalnom islamskom zajednicom. Dobro se slažemo i družimo, ako možemo da pomognemo jedni drugima... Razumem za ljude koji ne žive u Novom Pazaru, jer misle da ovde vrvi od neke tenzije... Da, onaj ko je zlonameran može da napravi problem. Ali, verujte, ovde ima mnogo finog, dobrog, tihog i mirnog naroda i mi mnogo lepo živimo. Delimo zajednički prostor, teskobe, privilegije...
Obnova episkopskog sedišta u Petrovoj crkvi
Vraćanje dostojanstva Petrovoj crkvi.
- Jedan od bitnijih projekata manastira uz obnovu manastira Svete Varvare, jeste obnova episkopskog sedišta u Petrovoj crkvi. I to posle 500 godina vraćamo dostojanstvo. Projekat koji je dosta bitan, jeste da nam je restitucijom vraćeno imanje na planini Goliji i tu je uz saradnju sa republikom i ministarstvom, odlukom Vlade Srbije osnovan obrazovno naučni centar Ras. Njegove teme su biosfera, istorija i ostale društveno-humanističke nauke. Ako Bog dan, uskoro će i taj projekat da zaživi.
- To je vredno pomena. U planu je osnivanje prijekta za digitalno-vizitorski centar u Deževi, gde će biti prezentacija srpske države i sve ono što se dešavalo od Stefana Nemanja do kralja Dragutina. Odavde je vodio i trgovački put za Dubrovnik i to je sve bilo u funkciji do 1455. i dolaska Otomana, kada se termin "trgovina", a otuda staro mesto Trgovište, menja u "bazar". I otuda "bazar" po srednjovekovnom Trgovištu.
Monaška zajednica nije velika, ali je odabrana.
- Što bi rekao pokojni otac Kozma, svraćala je grupa penzionera i neka baka mu kuca na prozor i pita, šta spremate za ručak? A, on kaže - šta je Bog dao. Pita ona dalje, koliko vas ima u manastiru? A, otac Kozma odgovara - dovoljno i smeje se. Kao pravi političar, niti ju je uskratio za odgovor, niti joj je rekao. (smeh) Hvala Bogu, ima nas dovoljno, sve lepo napreduje, liturgije se služe svakodnevno od 2000. do danas. Svi čeznemo za monaškim kadrom, voleli bismo da nas bude više. Ali, znate i sami, neke osnovne kriterujeme moramo ispoštovati, kao u svakoj zajednici. To je ozbiljan zadatak ispred svih nas, da umnožimo bratstvo, ali pre svega narod.
Poruka Srbima u Starom Rasu
I tu je iguman Gavrilo imao važnu poruku za Srbe iz ovog kraja.
- Da srpski narod ostane ovde! Ako mi ostanemo bez naroda ovde, onda se postavlja pitanje... I da je sve od zlata, jer ako nema ko da nasledi, onda smo omašili temu. Zbog toga obrazovno-naučni centar Ras i edukacija ljudi, dizanje duhovne svesti. A, kad imamo zdravu duhovnu, onda imamo i zdravu nacionalnu svest.
- Dužnost nam je i obaveza da promovišemo svoje nasleđe, da damo sebi na težini i značaju, bez ikakvog primitivizma, već kroz nauku, sport i kulturu. Ako ne cenimo sami sebe, ko će onda da nas poštuje? Da se ne ljutimo na druge narode, jer oni znaju šta žele i šta hoće. Svako ima neki svoj cilj i program. Šta god... Tako da i mi Srbi treba da imamo cilj i viziju. Bogu hvala - završio je iguman Gavrilo.